Paralelno sa večernjim otvaranjem na Tretto Bienale i dodeljivanje nagrade za romanotu što nosi moje ime, u Gvadalahari (Meksiko) 27. maja 2019. godine, proglase potpisivanje od strane pisaca od strane sto pisaca kao što su slučajevi u Americi i okolini Španije, „šovinist“ zato što premamalku pisci bili pokaneti da učestvuju na tom konkursu.
Neki brojevi su pogrešno prestavljeni u tekst. Zato pišuva deka na „panelite“ učestvovala je u trinaesetu maži i samo tri ženi, no u sušnosti je bilo sedum učesnika i nivniot nastap bio odličan, sudejḱi po aplauzot što je zaslužio da dobiju od devetstotinih studenata iz reči celog Meksiko. Saemot na knjigama u Gvadalahari će pokazati da učestvuje na Bienaletu i koristim prilika da se zablagoram za izvrsnu organizaciju na tom nastanu. Vo proglasot, pak, se premolčuše faktot deka sum pisci, koi bea pokaneti, na kraj ne dojdoa od različitih pričina; nivno prisustvo nesomneno ẑe pridonese za podobar procenat na žene i maži na Bienaleto. A ušte čudno e što trite pokaneti pisci, koji ne može da dođe, potpiše proglas koji se ne obrađuje za „diskriminaciju“ i „nevidljivost“.
Bi sakal da ukažem na konotaciju na to pismo, bideji umesto da se poddrži mnogo opravdana odbrana na zdravlje ljudi od rodovskog nasilstva i protiv ograničenja na koi taa e rtva - ove uzroke zaslužuju moju nesreću na vremenu bezbeznosti i borbama na vreme borbene solidarnosti mu pripišuva sektaški, zatrupan fanatizam, kontraproduktivan na celite kon koi se stremi.
Ništa nema da se promeni sa postavljanjem paritetnih kvota na literaturne ili umetničke konkurse; zgora na to, žene i imajte na taj način bi bili veštački usklađeni, a najvažnija (sušnost jedinstvene važne) kategorije, koja im dava smisao i razlog za postojanje, bila bi jedinstvena: intelektualna i estetska konkurencija.
Ova ne e vojna meu mažite i žene i nivnata borba za opstanok; se radi za ispravljanje vekovne nepravde i stavljanje kraja na tvrdoglavost i aroganciju izazvanu od religije, predrasudite i drevni loši običaji, čija je žrtva (i sè ušte e) polovina od čoveka. Toa ne e borba protiv žena protiv majki, tuku na sajtu svesni i odgovorni maži i žene protiv malcinstvota (ponekogaš i mnozistvo) koi se protiv. Celokupna borba je uspostavljanje vistinske ramnopravnosti, koja nije samo što bi bila priznata kao zakon (kao što se odlučuje u zapadnom svetu), tu bi se odrazila tokom dnevnog života i rada, kada je ono što se desilo ima očiglednu diskriminaciju i princip na jednoj. meu mažite i ženite retko se počituva koga se radi za zaradu.
Verojatno, ova borba protiv nejednakosti je najrazličitija na intelektualnom polju i nema somnež deka literaturnih suštinskih dodataka za osudu na vakvata nepravda i pottiknuvanje akcija protiv nea. Odlukom, glasot što ovde imate komentare, odnosno paritetot i aritmetička jednakvost što to gi zastapuva za vraćanje na prava na žene vo sfere na literaturu je besmisleno, pogrešno i apsurdno. Vo taa nasoka, prisustvoto na mažite i ženite na site literaturni sobiri treba mnogo da bide pretstaveno na isti način da se postigne ednakvost.
Kakvi gluposti. Jedinstveni kriterij kvalitete u oblasti je kvalitet, a ne kvantitet. Ništa nije pretstavljalo golemu navredu i diskriminaciju za žene zbog toga da bidat pokaneti na literaturni zbor zaradi forme ili broja, da bi se polna aritmetička kvota koja bi se vodila postizala jednakvost, tako da se napravi karikaturalna, besmislena.
U interesantnom komentaru za spomen na oglas, Alberto Olmos (u vesniku El Confidencial) je pobio navodnu diskriminaciju na ženama u izdavačkoj oblasti, otkrivajući deka direktorskih mjesta u dobrom dijelu španskih izdavačkih kuća ne se maži, tuku ženi. Ja sam osnova za zaključenje što mogu da izvučem iz mog primera, direktora moje izdavačke kuće Alfaguara, Pilar Rejes, besprekorno je vršio svoj rad. Bilo bi teško nekoj da me ubedi deka taa gi diskriminira književnike u svom delu. A vrlo isto bi moglo da se kaže i za nejzinite kolege. Na kraju na kraju, treba samo da se pogledaju listovi na najprodavaniji kako bi se videli deka žene obično prodavati mnogo više knjiga od nivnih maških kolega.
Koga stanuva zbor za borbu protiv diskriminacije žena i rodovskog nasilstva, to nije vistinski način. Svakodnevno radikalno dobijamo informacije o ubistvima izvršeni od maž uz svoje partnerke, za tinejdžerke koji su bili grupno aktivisani od bandi nasilnici koji su u suprotnosti sa alkoholom ili drogom, deka žene se povećaju žrtve na nerad i niski ne plaćaju na primer, a drugi ne plaćaju koja bara da se ispravi. Ništa od toga nema da se promeni sa postavljanjem paritetnih kvota na literaturne ili umetničke konkurse; zgora na toa, tie bi bili veštački uglaseni, a bi bila jedinstvena nivna najvažnija (sušnost jedinstvene važne) kategorije, koja im daje smisao i razlog za postojanje: intelektualna i estetska konkurencija.
U svojoj poslednjoj statistici u Njujorku Tajmsu, Martin Kaparos na ovoj temi se prašuje da li su jučerašnje žrtve u sušnosti stajale denešni nasilnici. Toj go spomnuva neodamnešniot slučaj pisca koji na literaturnom zboru Kostarika moral da pobegne od toga mesta bez da dade prezentaciju, bidejti mi se zakanila ženu. Tie go obvinija za „nasilstvo od bračniot drugar“, bez da mi daš šansu da se opravda ili da se brani.
Feminizmot ḱe postoji opasnost da bide izopačen doklku sled fanatičnih i beskrupuloznih linija, koja se, nažalost, manifestira u nekolicinu navrata u poslednje vreme, u obliku naželje da se revidira kulturnu i literaturnu tradiciju i da se kanon koriguje, tako da je prilagodba , odnosno potkleknuvanje na cenzurata
Tekst na Martin Kaparos završava na način koji treba da se spomene: „To je radost i olesnuvanje za (skoro) sajt, i može da posluži za promenu na mnogo radova na kojima treba promena; meu drugo, može da ostavi iza sebe logiku na protivstavljenim stranicama. Treba da se baraat i objavi, koi ukažu na odluku koja treba da se vidi i prifateni od mnogumina da se ne privilegije na malkumina; za potrebe definisanja grešaka i krivičnih dela i odlučivanja za kaznu što se služi; na činjenicama deka na konkretnim i potencijalnim žrtvama treba da im se da velikodušnost što prethodne okolnosti ne dozvoljavaju. Deka treba da se vrati zakon na smisla, smisao na zakon, da se pottične tolerancije. Deka ne treba da se vrati oko za oko, zab za zab, za nekoi raboti vistinski da se smenat“.
Feminizmot ḱe postoji opasnost da bide izopačen doklku sled fanatičnih i beskrupuloznih linija, koja se, nažalost, manifestira u nekolicinu navrata u poslednje vreme, u obliku naželje da se revidira kulturnu i literaturnu tradiciju i da se kanon koriguje, tako da je prilagodba , odnosno potkleknuvanje na cenzurata. Na ovaj način, želbata za pravda bi bila zamenjena so gnev i frustracija.
Koga stanuva zbor za mene, ve uveravam deka se dodeka ima Bienale i nagrada Roman što nosi moje ime, nema da ima aritmetičke kvote za maži i ženi, tuku jedini kriterijum prema kojoj učesnici ḱe dobiju pokani i ḱe nastavljaju da bide sporedno nivni literaturni veštini .
Madrid, jun 2019. godine.
Izvor: Nedeljnik